Komunikacija ... tekst preuzet sa wikipedia.org
Komunikacija (lat. communicatio) predstavlja čin prenošenja razumljive informacije. Komunikacija zahteva pošiljaoca, poruku i primaoca. Komunikacija je važna aktivnost koju čak i nesvesno sprovodimo u svakom trenutku našeg svakodnevnog života. Često nismo ni svesni da kao individue, komuniciramo sa određenom pojavom ili sa više njih u isto vreme. Mnogi aspekti savremene komunikacije se danas podrazumevaju, jer su postali prirodna aktivnost u našim dnevnim navikama.
Prenos informacija kao najčešći oblik savremene komunikacije, može se, kako u istoriji, tako i danas odvijati:u prostoru, pri čemu je potrebno maksimalno smanjiti vreme potrebno:
- za prenos određene infornacije
- u vremenu, o čemu svedoče trajni zapisi
I ako ima dugu istoriju, praktično od postanka sveta, savremena komunikacija ostvaruje tri osnovna načina:
- govornim metodama koje koriste živu reč
- u pisanoj formi, koja koristi znakove i simbole, kao što su na primer slova alfabeta (što predstavlja grafičke komunikacije )
- vizuelnim efektima, gde se takođe koriste znakovi i simboli, koji su osmišljeni kao pridruživanje jedne ili više reči posmatranom objektu.
Poruke koje se šalju putem komuniciranja, mogu imati različite namene u zavisnosti od potreba individue ili organizacije, koja komunicira. Ove poruke se koriste da informišu, upitaju, stimulišu, podstaknu, nagovore, utiču, pruže znanje ili da zabave. Stoga način na koji se ostvaruje komunikacija – kreiranje i slanje poruke, najčešće zavisi od nekoliko glavnih činilaca:
- Situacije
- Prirode (sadržaja) poruke
- Broja ljudi kojima je poruka namenjena, što je posebno značajno